Državne isntitucije masovno krše jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na informisanost – od očiju javnosti se najčešće kriju dokumenta o javnoj potrošnji, ugovori, kao i sve informacije koje bi mogle pomoći u otkrivanju korupcije i eventualnih zloupotreba. Sjutra, 28. septembra, obilježava se Međunarodni dan slobodnog pristupa informacijama, a sagovornici „Dana” kažu da umjesto proaktivnog objavljivanja podataka, državni organi pokazuju sve veću kreativnost kada je u pitanju način uskraćivanja podataka od značaja za javnost.
Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama samo je tokom 2014. godine podnijeto 1.753 žalbe zbog uskraćivanja informacija, od kojih je 1.356 bilo osnovano. U NVO MANS navode da su poslednjih godina podnijeli na hiljade žalbi zbog toga što su im državne institucije uskratile pristup informacijama, te da su u 90 odsto slučajeva Agencija ili Upravni sud donijeli odluku da im se informacije moraju dostaviti.
Zbog skrivanja informacija Zaštitniku ljudskih prava je protekle godine dostavljeno 88 pritužbi.
Institucije koje prednjače u uskraćivanju prava informisanja javnosti su ministarstva finansija, poljoprivrede, prosvjete, ali i Poreska inspekcija i Elektroprivreda.
Član Savjeta Agencije Radenko Lacmanović kaže za „Dan” da su do ove godine imali problem sa Upravnom inspekcijom koja nije željela da provjeri tvrdnje državnih organa da nemaju određene podatke. Ipak, kada je inspekcija riješila da konačno počne da radi, državni organi su pronašli novi način da sakriju informacije i to odugovlačenjem postupka i nedostavljanjem žalbi savjetu. Lacmanović poručuje da je očigledno propala namjera Agencije da na lijep način ubijede institucije da poštuju zakone, pa će početi sa masovnim podnošenjem predloga za pokretanje prekršajnih postupaka protiv svih institucija koje kriju informacije.
– Već smo počeli da šaljemo inicijative za pokretanje prekršajnog postupka. Oni koji misle da neće dostavljati podatke tako što neće blagovremeno prosleživati Savjetu Agencije žalbe na njihova rješenja, u grdnoj su zabludi jer će, nadam se, biti izloženi prekršajnim postupcima i vjerujem oštrim sankcijama – upozorio je Lacmanović.
On ističe da je i dalje pojedini državni organi ne žele da na kvalitetan način primijene zakon kada je u pitanju ograničenje informacije.
– Dešava se da organi vlasti u potpunosti dozvoljavaju pristup, pa iako krše zakon, a još češće se desi da zbog jednog ličnog podatka ili podatka iz ugovora koji bi mogao da otkrije neke ekonomske interese uskrate sve. Može se uskratiti dio informacije, ali ne i cijela informacija. Ali to državne institucije nikako da shvate – navodi Lacmanović
Direktor Monitoring programa MANS-a Vuk Maraš izjavio je za „Dan” da se stanje u oblasti slobodnog pristupa informacijama u Crnoj Gori nažalost ne mijenja na bolje. On smatra da su svi raniji problemi, koji se tiču ćutanja administarcije, i dalje aktuelni samo zato što izostaje prekršajna odgovornost za one koji ne poštuju Zakon o slobodnom pristupu informacijama.
– Državne institucije kriju sve informacije koje mogu ukazati na korupciju i zloupotrebe državnih službenika, a voljni su da dostave podatke koji ne mogu nikom naškoditi. U tom smislu prekršajna odgovornost treba da obezbijedi poštovanje zakona. Državna uprava je inspirativna kada je u pitanju skrivanje informacija. Ljude treba kazniti ako krše zakon. Državni aparat ima praksu skrivanja podataka pogotovu kada je u pitanju javna potrošnja u toku izbornih procesa, te davanje socijalnih pomoći. Ministarstvo finansija je mjesecima krilo sve podatke o javnoj potrošnji, pa je kasnije, kada su dali podatke, otkriven veliki broj zloupotreba u toku predizborne kampanje, jer se ispostavilo da su sredstva iz državnog budžeta korištena za kupovinu glasova – upozorio je Maraš.
On ističe da javna preduzeća brutalno krše zakon.
– Mi podnosimo na hiljade žalbi i u preko 90 odsto slučajeva presudi su u našu korist. To je samo dokaz brutalnog kršenja prava na informisanost – ocijenio je Maraš.
M.S.
Mnogo košta kopiranje
Vuk Maraš tvrdi da državne institucije često traže ogromne iznose za naknadu troškova kopiranja dokumentacije.
– Kada nešto žele da sakriju onda traže nerealno visoka novčana sredstva za kopiranje dokumentacije. Zato smo mi i tražili da se revidiraju troškovi pristupa informacijama na realan nivo kako bi se građanima omogućilo osnovno ljudsko pravo. Nama su tražili nekada stotine, a nekada hiljade eura za kopiranje nekoliko desetina stranica – ističe Maraš.
Poslednji na listi
Radenko Lacmanović smatra da je zabrinjavajuće to što starješine pojedinih organa kažu da im je primjena Zakona o slobodnom pristupu informacijama na poslednjem mjestu prioriteta u radu. On ističe da se tako ne smije postupati, jer ako službenici znaju da će njihov rad biti javan, onda će bolje i raditi.
– Transparentnost doprinosi većem kvalitetu rada organa vlasti, jer to podiže i nivo odgovornosti. Na drugoj strani netransparentnost nam otežava i put prema EU – zaključuje Lacmanović.